Autorica u radu analizira položaj i djelovanje velikih župana, vodećeg društvenog sloja upravno-činovničke elite u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. U tom se razdoblju izrazito pojačala njihova politička pozicija koju im je s jedne strane omogućavao ustavni položaj Hrvatske, a s druge strane stranačka konstelacija koja im je omogućavala političku nedodirljivost. Kao što j to bila pojava i u drugim zemljama srednjoistočne Europe, gdje su pripadnici plemstva bili članovi parlamenta i drugih institucija državne vlasti, tako su i veliki župani u Hrvatskoj po svojoj socijalnoj strukturi sve do kraja Austro-Ugarske Monarhije odreda pripadali plemićkom sloju. Ta činjenica pokazuje da je oslonac državnih vlasti na plemstvo bio još uvijek snažan, ali također da je taj dio društvene elite snažno čuvao svoj politički i društveni položaj te druga nematerijalna i materijalna prava.