Autoriziranje se može opisati kao signal u okviru sustava koji određuje može li neki posao započeti ili ne. Dok se u push sustavima započimanje poslova programira, u pull sustavima oni se autoriziraju budući da se proizvodni sustavi pull tipa upravljaju downstream informacijama. Tradicionalno se procesi planiranja i autoriziranja smatraju odvojenim zadacima koji se izvršavaju u slijedu te se autoriziranje izvršava nakon što su napravljeni planovi za odvijanje procesa. Imajući u vidu činjenicu da su njihove funkcije obično komplementarne, veća se proizvodnost i reaktivnost mogu postići kad se one integriraju. Iako radovi koji se bave planiranjem i programiranjem integriranih procesa (IPPS) postaju sve popularniji, koliko mi znamo, nema rada koji razmatra integraciju planiranja i autoriziranja procesa. Cilj je ovoga rada upozoriti na integraciju planiranja i autoriziranja procesa predstavljanjem novog modela nazvanog planiranje i autoriziranje integriranih procesa (IPPA). Prvi rezultati primjene IPPA pokazuju da je primjereno vršiti takvo integriranje te onda i stjecati prednosti kroz tu integraciju. Mala poduzeća (SMEs) naročito mogu imati koristi od IPPA zbog toga što on slabo ovisi od (profesionalne) softverske podrške.