Potencijalni teroristički napad na kritične infrastrukture može prouzročiti problem za stabilnost i funkcioniranje države. Opskrbni lanci hranom i vodom važne su državne infrastrukture, stoga država ima obvezu osigurati dovoljne količine hrane i vode svom pučanstvu. Namjerno trovanje hrane kazneno je djelo koje nastaje terorističkim činom (politički i ideološki motivi) ili izazivanjem straha (terora) među ljudima. Sustavi zaštite hrane mogu pomoći pri procjeni ranjivosti, određivanju strategija ublažavanja terorističkoga napada te pri procjeni rizika i sprječavanju rizika od terorističkoga napada. U procjenu i sprječavanje rizika pripada i kontrola prometa i proizvodnje potencijalnih kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih (KBRN) agensâ ili srodnih materijala u državi i izvan nje. Kada se teroristički napad dogodi, bitan je brz i organiziran odgovor države u smislu određivanja vrste korištenog agensa, zbrinjavanja oboljelih, nastavka funkcioniranja opskrbe hranom i vodom nakon napada te oporavka napadnutoga sustava. Planiranje zaštite hrane kao dio strategije za borbu protiv terorizma hranom odnosno agroterorizma treba uključiti razmatranje globalnoga lanca opskrbe sastojcima hrane koja se nabavlja diljem svijeta (proizvođački certifikati). Prevencija terorističkoga napada na hranu bolji je izbor nego upravljanje kriznim događajem (počinjeni napad), ali država bi trebala imati spreman odgovor na sve opcije.