Povijesni interes za odnose između ljudskih tjelesnih i mentalnih funkcija poticao je različita empirijska istraživanja i odgovarajuće analize s kojima se željelo spoznati prirodu tog odnosa. U ovom su radu prikazani rezultati iz nekoliko takvih istraživačko-analitičkih programa. Odabrana su ona istraživanja u kojima je razmatrana relacija između tjelesno-zdravstvenog i mentalnog statusa osoba (pretežno djece i adolescenata) s natprosječnim intelektualnim sposobnostima. Kao najčešći pokazatelji tjelesno-zdravstvenog statusa korišteni su somatotipija, opće zdravstveno stanje i konativni patološki faktori, a kao reprezentant intelektualnog statusa najčešće je upotrebljavan kvocijent inteligencije. Podaci su uzeti iz nekoliko longitudinalnih studija praćenja razvoja intelektualno nadarenih pojedinaca i iz desetak pojedinačnih istraživačkih projekata u kojima su promatrani pojedini organski procesi, kao npr. aktivitet moždanih stanica i lučenje endokrinih žlijezda, te neka patološka stanja, poput depresivnosti, anoreksije, neuroze, suicidnosti, delinkventnosti i drugih poremećaja. Premda dobiveni nalazi nisu potpuno istoznačni, utvrđene su određene značajne razlike između intelektualno nadarenih i intelektualno prosječnih pojedinaca u tim varijablama. Pored važnih teoretskih spoznaja, iz ovih nalazaproizlazi i jedna pragmatička poruka: intelektualno nadareni pojedinci (naročito takva djeca i adolescenti) su izrazito rizična skupina u konativnoj sferi, pa su nužne preventivne odgojne mjere (za njih i njihovu okolinu) kako bi se spriječilile ili bar ublažile moguće devijacije u tom području.