Povišena sedimentacija eritrocita (SE) je skoro stalni nalaz u bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem, kako u onih liječenih ponavljanim hemodijalizama, tako i u onih liječenih peritonejskom dijalizom. Zbog toga je upitna korist njenog određivanja. Etiologija nije jsna, a ni razlike između dvije skupine bolesnika. U ovom radu uspoređene su prosječne vrijednosti SE, određene modificiranom Westergrenovom metodom, bolesnika liječenih hemodijalizom i peritonejskom dijalizom, s ciljem da se razlika dovede u uzročnu vezu sa eventualnim razlikama niza analiziranih laboratorijskih parametara. Bolesnici liječeni hemodijalizom (n = 49) imali su značajno nižu SE (55,51±32,21 mm/3,6 ks) od bolesnika liječenih peritonejskom dijalizom (n = 24 (91,75±31,94 mm/3,6 ks) (t = 4,54 p < 0,01). No, razlika se ne može u potpunosti objasniti nađenim razlikama prosječnih vrijednosti hematokrita, leukocita, srednjeg korpuskularnog volumena eritrocita, fibrinogena, Creaktivnog proteina, pojedinih elektroforezom dobivenih komponenti proteina plazme, kolesterola i triglicerida. U zaključku autori ističu da je povišena SE skoro stalni nalaz u bolesnika liječenih dijalizom i da je izrazito viša u bolesnika liječenih peritonejskom dijalizom. Njeno određivanje u ovih bolesnika je od male koristi.