Istraživanje genomike raka prostate je važno za razumijevanje biologije raka prostate, može omogućiti klinički relevantnu stratifikaciju u podtipove, razvoj novih prognostičkih i prediktivnih biljega u kontekstu precizne medicine i razvoj novih ciljanih terapija. Novija istraživanja omogućila su detaljan uvid u genomiku, epigenomiku i proteomiku raka prostate, i primarnog i metastatskog otpornog na kastraciju (mCRPC). Tako je otkriven velik broj karakterističnih mutacija, kako onih koje se događaju rano u nastanku i progresiji raka prostate, tako i onih koje nastaju kasnije pod utjecajem terapije i odgovorne su za rezistenciju na liječenje. Identificirani su signalni putovi karakteristično pogođeni mutacijama, npr. u 23% mCRPC nađene su mutacije u genima za popravak oštećenja DNA što ukazuje na moguć odgovor na liječenje PARP inhibitorima. Ono što komplicira kliničku primjenu genomike je multifokalnost te intralezijska i interlezijska genomska heterogenost raka prostate. Iako je ostvaren veliki napredak u razumijevanju genomike raka prostate i provode se klinička istraživanja vezana uz njenu rutinsku primjenu, genomika još treba naći svoju standardnu široku rutinsku primjenu u bolesnika s rakom prostate.