Zapadna suvremena logika korištena je za unapređenje islamske filozofske teologije, koja je povijesno koristila aristotelovsko-avicenovsku logiku, pod pretpostavkom da je logika inherentno normativna. I to unatoč kontroverzama koje se odnose na status logike u islamskoj teološkoj tradiciji. Normativni autoritet logike znači da ona utječe na sadržaj onoga u što bismo trebali vjerovati i na to kako bismo trebali revidirati vjerovanja. Ovaj rad nastoji pokazati da je, bez obzira na nekompatibilne razlike između dvaju sustava, temeljna značajka zapadne suvremene logike i aristotelovsko-avicenovske logike njihova normativnost. Zatim se tvrdi da je inherentna normativnost logike u islamskoj teološkoj/filozofskoj tradiciji neutemeljena. Umjesto toga, kao održivu alternativu rad predlaže ponovno uspostavljanje logike kao anti-ekscepcionalističke unutar islamske teološke/filozofske tradicije.