Istražen je učinak dvaju naširoko rabljenih antikoagulanata i pohrana eritrocita na njihovu in vitro osmotsku krhkost, hematokrit i osmolalnost plazme u nojeva. Krv je bila uzeta iz vene osam nojeva (90-110 kg) u epruvetu s vakuumom koja je sadržavala ili EDTA (k3) ili litij-heparin. Osmotska krhkost eritrocita bila je određena mjerenjem oslobođenoga hemoglobina iz krvi dodane u epruvete sa serijski razrijeđenom fosfat-puferiranom fiziološkom otopinom (PBS, pH 7,4). Hematokrit je bio određen mikrocentrifugiranjem, a osmolalnost krioskopskim osmometrom. Uzorci krvi bili su analizirani 0,5, 6 i 12 sati nakon uzimanja. EDTA je povećala osmotsku krhkost eritrocita u usporedbi s heparinom (P<0,01). Početna hemoliza (>5%) pojavila se između 0,50 i 0,55% PBS-a u heparinu. U 0,85% PBS-u hemoliza uzoraka uzetih u EDTA bila je veća od 30%, dok je u heparinu bila <5%. Srednja korpuskularna krhkost bila je između 0,35 i 0,45% PBS-a u heparinu i 0,85% PBS-a u EDTA. Najjača hemoliza pojavila se u 0,35% PBS-u s EDTA i u 0,20% PBS-u s heparinom. Hematokrit nije bio značajno promijenjen pri pohrani (P>0,05). Vrijednosti hematokrita bile su međutim značajno manje u heparinu u usporedbi s EDTA (P<0,05). Osmolalnost s EDTA i heparinom bila je 30 minuta nakon uzimanja značajno manja (P<0,05) nego nakon šest i 12 sati. Nije bilo značajne razlike u osmolalnosti plazme šest sati nakon uzimanja u usporedbi s vrijednostima nakon 12 sati. Plazma u EDTA imala je značajno veću (P<0,05) osmolalnost nego ona u heparinu.