Oslanjajući se na ideje Michela Foucaulta o heterotopijama, izložene u njegovu eseju „O drugim prostorima“ iz 1967., rad analizira interakciju humora i prostora u djelima Edwarda Goreyja, s posebnim naglaskom na tekst The Evil Garden Zli vrt iz 1966. Foucaultova teorija o heterotopijama upotrebljava se kako bi se ponudilo razumijevanje Goreyjeva spoja sumornih mjesta i jezivih priča s njegovim karakterističnim humorom te istražilo što nam Goreyjeve heterotopije mogu reći o problemu kategorizacije Goreyja kao autora dječje književnosti. U čitanju Zloga vrta pokazuje se kako Goreyjeve uznemirujuće heterotopije postižu hibridnost prostora, žanrova, tonaliteta i čitateljskih uloga da bi se potaknula polivalentna čitanja. Gorey se poigrava supostavljanjem raznolikih heterotopija, destabilizirajući čitateljev položaj ponavljanjem motiva i intertekstualnih aluzija, no sastavnica koja je uvijek prisutna u svim tim “drugim” mjestima jest humor. Goreyjev mračni humor izvire upravo na raskršću raznih prostora koji se sudaraju u heterotopijama kako bi ostvario svoju subverzivnu ulogu.