Istraživanja prirodne potencijalne erozije tla vodom obavljeno je na šest tipova tala zastupljenih na području Vinodolske kotline. Prema ukupnoj dubini do matične stijene tla su svrstana u tri klase: srednje duboka (< 0,8 m - aluvijalno-koluvijalno, oglejeno, skeletoidno i rendzina na koluvijalnim nanosima); duboka (0,8-1,2 m - koluvijalno s prevlašću zemljišnog materijala) i vrlo duboka tla (>1,2 m - aluvijalno, karbonatno, oglejeno; močvarno glejno, hipoglejno i močvarno glejno amfiglejno). Za istraživano područje tolerantni gubitak erozijom određen je na 12 t/ha/god, za vrlo duboka i duboka tla, a 8 t/ha/god.za srednje duboka tla. Pokazatelj erozivnosti kiše izračunat je za dvije meteorološke postaje (Bribir i Novi Vinodolski). Proračun i interpretacija rezultata obavljena je primjenom prognostičke USLE (Universal Soil Loss Equation) metode. Temeljem ostvarenih rezultata zaključujemo da se stupanj rizika od erozije kreće od neznatnog do umjerenog (aluvijalno-koluvijalno; aluvijalno karbonatno i močvarno glejna tla). Na koluvijalnom tlu i rendzini na koluvijalnim nanosima opasnost od erozije je visoka do ekstremna. Izmjerena erozija na području Vinodolske kotline kod svih tala (izuzev koluvijalnog i rendzine na koluvijalnim nanosima) ne prelazi tolerantnu granicu. Rezultati istraživanja ukazuju da apsolutnu prednost u zaustavljanju i smanjenju erozijskih procesa na nagnutim terenima treba dati konturnoj obradi i obvezatnom ostavljanju biljnog malča na površini tla u voćnjacima i vinogradima, odnosno njegovom zaoravanju u ostaloj poljoprivrednoj proizvodnji. Na koluvijalnom tlu i rendzini tj. tipovima tla na kojima je utvrđen visok rizik od erozije bilo kakva obrada na nagibima većim od 6% bez podizanja terasa je vrlo upitna.