Ovaj članak objašnjava karakteristike kineske estetike kroz osnovne koncepte izvornog konfucijanizma i izvornog daoizma. Ove teorije promatraju estetske aktivnosti kao cjelinu integriranu s kultivacijom života. No, konfucijansko gledište vjeruje da se od pojedinca do države sklad između svih ljudi i imperijalne moći može postići glazbenim obrazovanjem. Daoističko gledište vjeruje da napuštanje sekularnog utilitarnog mišljenja može ukloniti sve prepreke razvoju ljudske prirode i povezati ljudsku prirodu s prirodom radi postizanja duhovne slobode. Ovaj je pristup postao proces umjetnikove težnje za najvišim umjetničkim dostignućem. Za daljnje objašnjenje, ovaj članak predstavlja teorije slikara figura Gua Kaizhija i Xiea Hieja, te teorije pejzažnih slikara Gua Xija i Jinga Haoa. Promjena od slikarstva figura do pejzažnog slikarstva nije samo posljedica utjecaja političke stvarnosti, već i razvoja teorije umjetničkog stvaralaštva utemeljene na idealnom području koje zastupaju konfucijanizam i daoizam.