Konzumacija alkohola događa se u društvu i zbog društva. Društveni kontekst tom fenomenu daje smislenost koja se manifestira u okvirima interakcije. U ovome radu razmotreni su osnovni problemi u dosadašnjim sociološkim pristupima konzumaciji alkohola: (1) fokusiranost na problematično pijenje i alkoholizam, (2) apstraktni empirizam konzumacije alkohola i (3) nejasna teorijska podloga za sociološko bavljenje konzumacijom alkohola. Fokusom isključivo na alkoholizam ili pak ekscesivno pijenje zapostavlja se niz društvenih dimenzija koje konzumacija alkohola uključuje. Stoga, u sociološkom promišljanju tog fenomena valja odrediti jasna teorijsko-metodološka polazišta kojima bi se razumjela društvenost konzumacije alkohola. Osnovni cilj ovoga rada bio je pružiti osnovne paradigmatske i epistemološke okvire za razvoj sociologije konzumacije alkohola. Rad polazi od pretpostavke da za razumijevanje samoga fenomena valja u obzir uzeti dva teorijsko-metodološka načela: metodološki individualizam i metodološki situacionizam. Svaki od tih pristupa karakteriziraju određene prednosti i mane, no u daljnjoj konceptualizaciji paradigmatskih osnova sociologije konzumacije alkohola (u ovome radu) predlaže se dvoetapni pristup, odnosno sinteza metodološkog situacionizma i metodološkog individualizma. Ta sinteza, ipak, ne predstavlja teoriju društvenosti konzumacije alkohola, ali daje okvire sociološkog pristupa fenomenu kao i mogućnost nadilaženja predstavljenih problema u okvirima sociološkog bavljenja tom temom.