Rad se temelji na djelu Castora Durantea Herbario nvovo, objavljenom u Mlecima 1584. i Rimu 1585., odnosno na primjerku ponovljenog izdanja tiskanom u Mlecima 1684., koje se čuva u knjižnici Franjevačkog samostana na Trsatu. Na 517 stranica slikom i tekstom prikazano je 475 biljnih vrsta. Ispod slika stoji kraći latinski tekst o osnovnoj namjeni biljke, a zatim na talijanskom popis ljekovitih svojstava, odnosno indikacije za primjenu te način pripremanja lijeka. U prvome dijelu ovog prikaza navedeno je 48 biljaka koje su se prema Castoru Duranteu, tj. u XVI. stoljeću, primjenjivale u liječenju uroloških bolesti. Analizom navedenog popisa s motrišta aktualne medicine došlo se do saznanja da su se u suvremenoj fitoterapiji zadržale 33 biljke, s time da se u liječenju bolesti mokraćnog sustava i dalje koriste 24 biljke, a devet se koristi uz druge dijagnoze. Od preostalih 15 biljaka, 13 više nije u popisu ljekovitog bilja, a za dvije biljke nisu pronađeni odgovarajući hrvatski nazivi. Uz pretpostavku da opisana skupina biljaka predstavlja reprezentativni fitoterapijski uzorak iz XVI. stoljeća, proizlazi da aktualna fitoterapija i dalje priznaje oko dvije trećine onodobnih ljekovitih biljaka, s time da je tek svaka druga, s istim ili manjim uspjehom, zadržala prvotnu indikaciju. Glede biljaka iz preostale trećine, potrebna je dodatna kritičnost ponajprije zbog onih koje ne samo da ne koriste, već su nerijetko i štetne.