Cilj rada je ukazati na posebnu važnost poznavanja općih razvojnih obrazaca djeteta kod svakog pedagoškog djelatnika s posbenim naglaskom na glazbeno područje. U radu se želi istaknuti značaj temeljenih stručnih kompetencija u radu glazbenog pedagoga koje se, uz glazbeno područje, odnosi na područje obrazovne psihologije, odnosno psihologije glazbe. Osobito je istaknut značaj razvojne psihologije glazbe koja predstavlja novi odnos između razvojne psihologije i glazbenog obrazovanja. Poznavanje temeljnih obrazaca djetetovog kognitivnog razvoja predstavlja ujedno osnovu razumijevanja kognitivnih modela djetetova glazbenog razvoja. Kroz pregled i kritički osvrt na osnovne kognitivne teorije glazbenog razvoja, Gardnerove teorije umjetničkog razvoja(Gardner, 1973.), Teorije učenja glazbe E. Gordona (1977.), Spiralne teorije glazbenog razvoja K. Swanwick i J. Tilman (1986.), Kognitivne teorije glazbenog razvoja M.L. Serafine (1988.) i Teorije razvojne kumulacije J. Bamberger(1991.), zaključeno je da postoje kognitivni stadiji djetetovog glazbenog razvoja, ali ne u smislu univerzalnih stadija Piagetovog tipa. Radom se otkriva velika povezanost i međusobna interakcija između psihologije i obrazovanja te nastavnikove uloge pedagoga i psihologa koja je osobito naglašena kroz principe i filozofiju suvremenog odgoja i obrazovanja. Poznavanjem općih te glazbenih obrazaca djetetovog razvoja, nastavnik će kao refleksivni praktičar moći lakše uočiti određena odstupanja u djetetovom razvojnom procesu te kroz kritičko promišljanje i procjenjivanje svoj rad prilagoditi potrebama svakog pojedinog djeteta. Time će pridonijeti unapređenju kvalitete, kako općeg, tako i suvremenog glazbenog odgojno-obrazovnog sustava.