Autori sažimlju i objašnjavaju položaj brojnih jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj koje zaostaju u ekonomskom razvitku ili su pak posebne u geografskom smislu (otoci, brdsko-planinska područja) analizirajući opće i posebno zakonodavstvo i statističke podatke. Više od polovine hrvatskih lokalnih jedinica uživa poseban status. U radu se analiziraju četiri skupine takovih jedinica, a to su područja od posebne državne skrbi, brdsko-planinska područja, otoci te grad Vukovar. Svaka od ovih skupina regulirana je posebnim zakonom koji jamči dodatna prava jedinicama lokalne samouprave, njihovim stanovnicima te pravnim osobama registriranima na tom području. Cilj rada jest analizirati mogu li posebne mjere regionalne politike dovesti do dodjele posebnog statusa navedenim jedinicama. Propituju se razlozi koji su iza takve politike, kao i njezini ciljevi, te se nalazi da je poseban status ovim jedinicama lokalne samouprave uglavnom dodijeljen zbog razvojnih razloga i razloga redistribucije.