Kao povijesna velebitska prometnica Majstorska cesta uvrštena je na popis kulturnih dobara Republike Hrvatske 2007. godine, ponajprije stoga što je od izgradnje i puštanja u promet 1832. godine do danas očuvana u izvornoj trasi od Obrovca do lokaliteta Paljenik na sjeverozapadnome kraju mjesta Sveti Rok. Cesta leži na sedimentnim stijenama stratigrafskoga raspona od gornjega karbona do gornjega paleogena ili od 315 milijuna godina do oko 25 milijuna godina prije današnjice. To je raspon od 290 milijuna godina. Uglavnom su to izvrsno otkriveni vapnenci i dolomiti, a dijelom i klastične naslage. Spomenuti izdanci čine jedinstvenu reprezentativnu i znanstveno važnu prirodnu vrijednost u Hrvatskoj i na svjetskoj razini. Izgrađuju ne samo Velebit nego i sve karbonatne stijene krških Dinarida i kao takve jedinstven su prirodni geološki muzej važan kako za hrvatsko ozemlje, tako i za područja izgrađena od plitkomorskih karbonatnih stijena Sredozemlja u širemu geološkom smislu, tj. od Meksika i Kariba preko gorskih lanaca Atlasa, Pireneja, Alpa, Karpata, Dinarida, Helenida, Pontida, Taurida, Iranida do Himalaja. Najvažnija geološka znamenitost jest profil od prijevoja Mali Alan do Tulovih greda. Radi se o kontinuiranome profilu kroz jurske karbonatne stijene, tipskome za čitave krške Dinaride, u stratigrafskome rasponu od hetangija do sredine titona (raspon geološke starosti od 201,3 do oko 148 milijuna godina prije sadašnjosti), uključujući provodne fosile i kompletan stratigrafski slijed naslaga (stijena) te uvid u dodir jurskih sa starijim, trijaskim naslagama. Kao višedesetljetni istraživači Velebita (od 1962. godine do danas) željeli bismo upozoriti na potrebu zaštite spomenutih izdanaka stijena i jurske starosti. Geologija Majstorske ceste opisana je smjerom od Svetoga Roka prema Obrovcu.