Bakterije se na različite načine prilagođavaju promjenama uvjeta okoline. U ovom su kratkom preglednom radu opisane različite strategije prilagodbe crveno pigmentirane bakterije Vibrio ruber, nedavno izolirane iz priobalja, na čimbenike stresa (tj. salinitet, viskoznost, UV svjetlost, mitomicin C, pristupačnost hranjiva i temperaturu). Bakterija Vibrio ruber se koristi različitim strategijama adaptacije kako bi se oduprla okolišnom stresu. Ovisno o koncentraciji soli, bakterija Vibrio ruber mijenja svoj lipidni sastav, te svojstva lipidne faze. Membrana se bakterije Vibrio ruber razlikuje od ostalih srodnih vrsta bakterije Vibrio po tome što ne sadržava hidroksi masne kiseline, ali zato ima izrazito velik udjel lizolipida. Nakupljanje anorganskih hranjivih tvari u bakteriji je selektivno i ovisi o uvjetima okoline. Bakterije se brzo prilagođavaju stresnim uvjetima i mijenjaju svoj proteinski sastav, metabolizam, tj. potrošnju ugljika i energije, te proizvodnju sekundarnih metabolita. Aktivnost glukoza-6-fosfat dehidrogenaze dobar je indikator stresa u Vibrio ruber. Bakterije mogu mijenjati viskozitet stanica kao odgovor na promjenu viskoziteta okoline. Imaju nekoliko virusnih elemenata u genomu koji se mogu inducirati mitomicinom C. Promjene u uvjetima okoline tijekom rasta bakterija bitno utječu na iskorištenje ugljika iz lizata mikrobnih stanica. Nedavno je otkrivena nova ekofiziološka funkcija sekundarnog metabolita prodigiozina, a to je da štiti stanicu od UV zračenja. Može se zaključiti da se u kratkom periodu istraživanja bakterije Vibrio ruber (kraćem od deset godina) dokazalo da se može upotrijebiti kao vrlo učinkovit model za ispitivanje ekofiziologije bakterija.