Postoje različita tumačenja pojma javne diplomacije, no većina teoretičara se slaže da je suština javne diplomacije ideja o direktnoj komunikaciji sa stranim narodima, sa ciljem da se utječe na njihovo mišljenje, što će naposljetku utjecati i na odluke koje donose njihove vlade. Glavni instrumenti kojima se koristi javna diplomacija su mediji – osobito radio i televizija, filmovi, knjige, brošure, magazini, kulturna, znanstvena i obrazovna razmjena, ali i dijalog sa određenim ciljnim skupinama. Upotreba medija kako bi se pridobilo javno mnijenje u zemljama čije su vlade neprijateljski nastrojene najočitije je započela tijekom Hladnog rata. Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez razvile su i uvelike se koristile javnom diplomacijom kako bi preoblikovale stavove javnosti na drugoj strani u korist svojih ideologija. Njihovo glavno oružje bilo je emitiranje međunarodnih programa, s naglaskom na radiopostaje kao što su Voice of America, Radio Liberty i Radio Free Europe sa američke strane i Radio Moskva sa sovjetske strane. Osim pokretanja javne diplomacije kroz medije od strane država i vlada, koja je bila tipična za doba hladnog rata, tijekom posljednje tri dekade sve veću ulogu imaju mediji čiji osnivači spadaju u nevladin sektor. Počeci javne diplomacije u Hrvatskoj bili su usmjereni ka javnostima stranih zemalja s ciljem stvaranja pozitivnog imagea o novoj hrvatskoj državi. S druge strane - javna diplomacija usmjerena je posljednjih godina prema domaćoj javnosti, kako bi se utjecalo na podršku ulaska Hrvatske u Europsku Uniju i NATO, budući daje od 2002. godine ta podrška zabrinjavajuće padala. U provođenju komunikacijskih strategija Vlade, osim Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija i medija sve je više uključen i nevladin sektor. Hrvatski primjer dokazuje kako je u proces «uvjeravanja» javnosti (u ovom slučaju - domaće) potrebno uključiti i druge, direktne oblike komunikacije s javnošću - javnih tribina, seminara i konferencija u organizaciji pojedinih diplomatskih predstavništava, instituta, i naročito nevladinih udruga, ali i kako na porast ili pad podrške neminovno utječu i međunarodne okolnosti, te događaji u neposrednom okruženju koji se odražavaju na formiranje javnog mnijenja.