U radu se govori o etničkoj nereprezentativnosti u oružanim snagama kao jednom od uzroka etničkih ratova. Na primjeru Jugoslavije i Ruande, dvije zemlje koje su 1990-ih godina obilježene velikim etničkim sukobima, nastoji se vidjeti kako dva različita obrasca stvaranja etnički nereprezentativnih vojski utječu na intenzitet i tijek sukoba. Slučaj Jugoslavije pokazuje prelazak multietničke u nereprezentativnu vojske, te na jednoetničku vojsku tijekom raspada države. Analizirani su razlozi tih procesa unutar Jugoslavenske narodne armije, koji su u početku bili ekonomski i kulturni, a pri kraju tog procesa postaju politički i etnički. Na kraju stvaranje jednoetničke vojske postaje dio plana agresije na republike 1991. godine. Slučaj Ruande govori o stvaranju jednoetničke vojske od strane kolonizatora i korištenje "Gurka sindroma" ili odabiranja "ratničkog" naroda za izvršavanje vojne funkcije u društvu. Takva situacija nakon dekolonizacije dovodi do ponavljanja takvog obrasca, ali sa zamijenjenim ulogama što utječe na ciklus nasilja koji je kulminirao genocidom iz 1994. godine. Ova dva vrlo različita primjera pokazuju važnost etničke reprezentativnosti za stabilnost višenacionalnih država, ali i cijelih regija.