Od Daničićeva vremena pa do suvremenih standardnih gramatika poput Barić i dr. (1997), Silić i Pranjković (2005) razlika se među dvama prezentima glagola biti u većini gramatika svodi na vidsku opreku (prezent jesam smatra se nesvršenim, a prezent budem svršenim), dok se u manjem broju gramatika ne govori o vidu dvaju prezenata. Jedine su iznimke gramatike Stjepana Babića i suradnika (1991: 688, 719) i Waylesa Brownea (Browne 1993: 338 i Brown i Alt 2004: 54), gdje se prezent jesam smatra nesvršenim, a prezent budem dvovidnim. Lingvistička je pak literatura vid prezenta budem propitivala u više navrata. Najznačajniji je u tom smislu rad Pavla Ivića (1955), koji je jesam i budem smatrao dvama komplementarnim oblicima stavljajući nesvršeni prezent jesam u opoziciju sa svršenim budem, ali uz dodatak da se potonji rabi nesvršeno u kontekstima u kojima ne dolazi jesam. Rezultati pretraživanja hrvatskih digitalnih korpusa i mrežnih stranica pokazuju da je Ivić bio na pravome tragu, premda nije pružio dovoljno dokaza kojima bi potkrijepio tvrdnje. U članku predstavljamo niz konteksta koji upućuju na dvovidnost prezenta budem. Njegovu svršenost relativno nedvojbeno dokazuju rečenice s veznikom da zavisne od glagola pričekati i rečenice zavisne od glagola bojazni, a indicijom se svršenosti u nekim kontekstima može smatrati i činjenica da prezent budem ne može označavati pravu sadašnjost. S druge strane, prezent je budem relativno nedvojbeno nesvršen u klauzama uz fazne glagole, uz izraze koji znače razvijanje procesa (za jednokratne procese), u slučajevima kad vremenski obuhvaća događaj u surečenici te u zavisnim rečenicama s dok u kontekstima u kojima se i zanijekan i nezanijekan preklapa s uporabom nesvršenih glagola. U konačnici, kako je razlika među dvama prezentima glagola biti tek dijelom vidska, predlažemo nove nazive za njih: atematski prezent (jesam) i tematski prezent (budem). Ti su nazivi stvoreni na temelju formalnih osobina dvaju prezenata, pa ih nije lako osporiti. Međuodnos prezenata jesam i budem nije komplementaran kako smatra Ivić, već među njima postoji nezanemariv stupanj konkurencije u dva slučaja: u rečenicama s iterativnim prezentom i u rečenicama zahtjevnoga tipa. Međuodnos atematskoga i tematskoga prezenta sličan je bez obzira na to je li biti glavni glagol ili pomoćni glagol za tvorbu pasiva. Naime, još je Ksenija Milošević (1971) pokazala da prezent budem s pridjevom trpnim ima značenje i futura II. pasivnog i prezenta pasivnog. Ipak, prezent pasivni tvoren od budem i pridjeva trpnog do danas, uz iznimku gramatike Babića i suradnika (Babić et al. 1991), nije u dovoljnoj mjeri registriran u gramatikama.