Nagodba između Austrije i Ugarske iz 1867. donijela je velike promjene mađarskoj državnoj upravi, otvorivši put prema njezinoj modernizaciji. Premda je Mađarska imala zakonski okvir i sustav javnog zdravstva uspostavljen još krajem XVIII. stoljeća, desetljećima se nisu uspjela riješiti pitanja poput ravnomjerne geografske raspodjele liječnika, dostupnosti zdravstvene skrbi za sve stanovništvo, uključujući siromašnije krajeve, te djelotvorne zaštite od pojedinih zaraznih bolesti. Tijekom reformi državne uprave 1870-ih, nekoliko se puta pokušao urediti zakonski okvir i rad javnoga zdravstva. Premda je javno zdravstvo tradicionalno ovisilo o općinama i županijama, zbog iznimne važnosti za cijelu zemlju vlada je centralizacijom pokušala poboljšati njegovu djelotvornost. Zarazne su bolesti bile stalna prijetnja stanovništvu i jasno upućivale na slabosti postojećega sustava javnog zdravstva, davši time maha vladinim reformama s ciljem da ustroji djelotvornu prevenciju putem pravnog okvira i prakse.