Ksenofont je prvi grčki filozof koji jasno odvaja ekonomski fenomen od morala, prava i politike i definira ga sa stajališta efikasnosti, oskudnosti i blagostanja. Te značajke Ksenofontova pristupa osobito dolaze do izražaja u Načinima i sredstvima. U tom ogledu on daje cjelovitu raspravu o mogućem povećanju prihoda atenske države i razmatra samo ona pitanja koja su u svezi s oživljavanjem gospodarske aktivnosti kao izvora prihoda za državu i njezinu sigurnost. Radi se zato više o razvojnoj studiji, o strategiji gospodarskog razvoja, ocjeni gospodarske moći i načinu njezina povećanja, što je prva takva poznata rasprava u povijesti. Iako je rasprava pisana s namjerom da pruži praktičnu uputu za razvojnu politiku, ona ipak nije koncipirana kao skup prijedloga konkretnih mjera, nego kao integrirani razvojni plan čiju konzistentnost osigurava teorijsko razumijevanje gospodarskih procesa i realan uvid u cjelinu unutrašnje strukture i vanjskih odnosa konkretne države (Atene) prema svom okruženju. Dominantni kriterij ocjene je gospodarska efikasnost i blagostanje građana, dakle uži gospodarski kriterij, kojem mora biti podvrgnuta razvojna politika države.