U tijeku je proces sekularizacije europskih društava koji je prisutan već nekoliko desetljeća. Veliki je to izazov za Crkvu koja mu se nastoji oduprijeti na različite načine. Pastoralna skrb, zamišljena kao organizirana spasenjska djelatnost Crkve kojoj je cilj spasenje čovjeka, jedan je od takvih načina. Međutim, opiranje procesu sekularizacije nije izravan cilj pastoralne skrbi. Ukoliko se pastoralna skrb provodi na pravilan način, ona može biti moćno i smisleno sredstvo Crkve u opiranju laicizaciji. U članku su predstavljeni različiti oblici redovite i izvanredne pastoralne skrbi koji doprinose razvoju religioznosti vjernika i širenju Evanđelja u zajedničkom društvenom životu. Najprije, autor predstavlja ulogu redovite pastoralne skrbi u ovom procesu. Zatim nabraja: naviještanje Božje riječi, različite oblike kulta i služenje kršćanske ljubavi kao načine oživljavanja vjerskog života. Također ukazuje na ulogu izvanredne pastoralne skrbi, posebice one vrste koja smjera na suradnju s novim radničkim udruživanjima koja se razvijaju i s drugim neformalnim svjetovnim udruženjima.