U razdoblju od 1928. do 1945. godine Josip Andreis je objavio 157 različitih tekstova u dnevnom tisku, periodici i zbornicima. Zbog raznih okolnosti, pa i onih političkih, oko 2/3 tih tekstova dosad je bilo nepoznato muzikološkoj javnosti. Među njima najbrojnije su glazbene kritike, slijede članci i studije, pa recenzije, i samo jedan intervju (s Jakovom Gotovcem). U svojim onodobnim radovima davao je pouzdane informacije o glazbi, s osnovnim ciljem populariziranja glazbe i glazbenika u krugovima šire čitalačke publike, te je uvijek nastojao djelovati poticajno. U glazbenoj je kritici, uz jasno izražene simpatije za nacionalni smjer, te uz kritičke opaske, tražio i isticao ono dobro, podupirući hrvatska skladateljska i izvođačka traganja, nastojanja i postignuća. Većina ostalih članaka je historiografskog tipa, ali Andreis piše i o temama s područja glazbene estetike, o suvremenim skladateljima i glazbenom stvaralaštvu, te izdavaštvu. Neki njegovi onodobni radovi mogu se držati nukleusom kasnije napisanih analitičkih studija, te poticajem istraživanjima i razvoju hrvatske muzikologije.