Valerijana (odoljen) česta je biljna vrsta koja se zbog svojih ljekovitih svojstava od davnina rabi u narodnoj medicini. U ovome se istraživanju utvrdio fitokemijski profil te antioksidacijsko, citotoksično i insekticidno djelovanje tradicionalne vrste koja se za liječenje rabi u Turskoj – Valeriana alliariifolia Adams. Za analizu je maceracijom pripremljeno šest ekstrakata njezina korijena pomoću heksana (HM1), kloroforma (CM1), etanola (EM1, EM2) i vode (WM1, WM2). Jedan je uzorak pripremljen infuzijom vodom (WI) prema tradicionalnom turskom receptu za ljekovite pripravke. Testovima antioksidacijskoga djelovanja pomoću 2,2-difenil-1-pikrilhidrazila (DPPH) i 2,2’-azino-bis(3-etilbenzotiazolin-6-sulfonične kiseline (ABTS) izdvojeni su sljedeći ekstrakti s najjačim antioksidacijskim djelovanjem: EM1 (IC50 – DPPH: 17,694 μg/mL; ABTS: 23,8 μg/mL) i EM2 (IC50 – DPPH: 20 μg/mL; ABTS: 21,5 μg/mL). Ekstrakt s heksanom, HM1, iskazao je najveću citotoksičnost (IC50<10 μg/mL protiv tumorskih stanica HepG2 i HUVEC), a EM2 snažnu citotoksičnost (IC50<10 μg/mL protiv HepG2 stanica te IC50 11,96 μg/mL protiv HUVEC stanica). Ekstrakte s najsnažnijim citotoksičnim djelovanjem također smo analizirali za insekticidno djelovanje protiv odraslih ženki komarca vrste Aedes aegypti te njihovih ličinki. U skladu sa svojom citotoksičnosti, HM1 se pokazao najdjelotvornijim (smrtnost 90±10 %). Zbog snažnog antioksidacijskog, citotoksičnog i insekticidnog djelovanja, napravili smo i fitokemijsku analizu ekstrakata HM1, EM1 i EM2 služeći se metodama GC-MS (za HM1) i LC-MS/MS (za EM1 i EM2). Također smo analizirali sastav esencijalnoga ulja dobivenoga mikrodestilacijom korijena V. alliariifolia kako bismo ga usporedili sa sastavom HM1, koji je sadržavao hlapljive sastojke. Fitokemijska je analiza pokazala da je glavni sastojak HM1 izovalerijanska kiselina (16 %), a esencijalnoga ulja 1,8-cineol (2,9 %). Glavni sastojci ekstrakata EM1 i EM2 bili su 5-O-kafeoilkvinska kiselina (klorogena kiselina), verbakozid (akteozid) i 3,5-dikafeoilkvinska kiselina. U svjetlu ovih rezultata i dostupne literature, možemo zaključiti da V. alliariifolia ima dobar bioaktivni potencijal, koji se može iskoristiti za različite svrhe poput razvoja novih tvari za liječenje bolesti. Razlika u sadržaju između esencijalnoga ulja i ekstrakta HM1 pokazala se golemom te upućuje na to da su razlike u aktivnosti između uzoraka rezultat sastava, zbog čega primjena/liječenje trebaju uvjetovati koja će se vrsta pripravka odabrati. Dodatna je vrijednost ovoga istraživanja što su se u ekstraktima valerijane prvi put otkrili verbaskozid i metilkvercetin rutinozid.