Eksperimentalna istraživanja na životinjama pokazuju da kronična izloženost aluminiju može izazvati smanjen prijenos organskih aniona preko žučnih kanalića, što ima za posljedicu poremećaje sekrecije žuči i kolestazu. Učinci kronične izloženosti aluminiju na bilijarnu funkciju u ljudi do sada nisu istraživani. Procjenjivali smo učinke na bilijarnu funkciju radnika koji su profesionalno izloženi prašini i dimu aluminija. U izloženoj skupini bila su 34 muškarca, životne dobi (44,1±7,8) godina koji su tijekom (21,6±2,5) godina bili izloženi razini do 4,6 mg m-3 prašine i dima aluminija. Kontrolna skupina sastojala se od 30 neizloženih radnika. Vrijednosti aluminija određene su u serumu i mokraći u obje skupine prije i nakon davanja kelatirajućeg spoja (deferoksamin u dozi od 1 g im.). Za procjenu bilijarne funkcije rabljeni su ovi pokazatelji: γ-glutamil transpeptidaza, alkalna fosfataza, 5-nukleozidaza, kolesterol, ukupni i indirektni bilirubin te žučne kiseline. Analizirana je korelacija između izloženosti aluminiju i bilijarne funkcije. Srednja vrijednost Al u serumu izloženih radnika (4,91±3,86) µg L-1, kao i koncentracije Al u mokraći prije (1,57±1,93) µg L-1 i nakon primjene kelatirajućeg spoja (11,5±15,0) µg L-1 bile su statistički značajno više u odnosu na vrijednosti u kontrolnih ispitanika. Vrijednosti ukupnog i indirektnoog bilirubina te alkalne fosfataze bile su statistički značajno više u izloženih radnika i pozitivno su korelirale s ukupnim Al izlučenim mokraćom nakon primjene kelatora. Može se zaključiti da kronična profesionalna izloženost prašini i dimu aluminija dovodi do tjelesnog opterećenja aluminijem i poremećaja bilijarne funkcije, što se odražava supkliničkim znakovima kolestaze.