Rad se bavi problemom razvojno osjetljivih zajednica u Hrvatskoj s dvaju polazišta: jedno čine aktualna teorijska promišljanja razvoja zajednice, a drugo hrvatska političko-pravna rješenja. Razvoj zajednice shvaćen je kao proces i ishod koji se očituje na različitim poljima življenja u zajednici te koji bi trebao biti održiv u pogledu socijalne, ekonomske i ekološke komponente razvoja. Dosadašnja hrvatska regionalna politika bila je u odnosu na teorijski okvir redukcionistička. Značajnije promjene najavljuje nova regionalna politika razvijena pod utjecajem Europske Unije. Konceptualno, takva politika donosi značajne promjene u formi pristupa regionalnom razvoju, ali i razvojno osjetljivim lokalitetima: obuhvatniji pristup dimenzijama razvoja, izraženiji pristup procesnim aspektima razvoja, sistemsku integriranost u širi društveni okvir, uspostavljanje šire društvene infrastrukture za pitanja lokalnog razvoja, pristup strateškog planiranja u razvoju zajednice. Ipak, moguća su sadržajna unapređenja prema cjelovitom održivom razvoju zajednice: prilagodba specifičnim razvojnim kontekstima zajednica u Hrvatskoj, zauzimanje cjelovitijeg pristupa razvoju izvan dominantno ekonomskog, aktivnije uključivanje stanovnika kao nositelja razvoja, integriranje razvoja u koncept održivog razvoja i uspostavljanje trajne društvene infrastrukture za kontinuirano praćenje i evaluiranje mjera na razvojno osjetljivim zajednicama u Hrvatskoj.