U dostupnoj literaturi postoje oprečna mišljenja kad je riječ o etiologiji znakova i simptoma temporomandibularnih, tj. čeljusnih disfunkcija. Svrha rada: Cilj istraživanja bio je ustanoviti korelaciju između incidencije znakova i simptoma TMD-a kod djece od 12 do18 godina koja se ne koriste fiksnim ortodontskim aparatom i incidenciju znakova i simptoma TMD-a kod djece koja se njime koriste. Materijal i metode: U ovom istraživanju sudjelovalo je ukupno 120 ispitanika, a bili su podijeljeni u dvije skupine. Njih 60 iz eksperimentalne skupine – 30 dječaka i 30 djevojčica s različitim tipovima malokluzija – bilo je u tretmanu fiksnom ortodontskom tehnikom ravnoga luka. Preostalih 60 – također 30 dječaka i isto toliko djevojčica – bilo je s neutrookluzijom. Rezultati: Rezultati istraživanja pokazuju da se simptom škljocanja, kao jedan od najčešćih znakova TMD-a, pojavljuje približno jednako u objema skupinama ispitanika u postotku od 56,4 % kod ortodontskih pacijenata i 46,6 % kod ispitanika u kontrolnoj skupini. Statistički je značajno veći postotak ispitanica u objema skupinama imalo problem s glavoboljom (p < 0,03). Zaključak: Na temelju dobivenih statističkih rezultata možemo zaključiti da ne postoji povezanost između fiksnoga ortodontskog tretmana i pojave znakova i simptoma temporomandibularnih disfunkcija