Svrha je rada bila transformirati stanice šećerne repe (Beta vulgaris L. var. altissima) bakterijom divljeg soja B6S3 Agrobacterium tumefaciens, te proučavati metaboličke promjene nakon transformacije. Od primarnih tumora koji su se razvili na zaraženim listovima, uspostavljene su dvije tumorske linije: svijetlozelena i crveno-ljubičasta. Pigment iz crvene linije identificiran je visokotlačnom tekućinskom kromatografijom kao betanin. Proizvodnja betanina ovisila je o svjetlosti. Da bi se pojačao prinos betanina, ispitana je hranidbena podloga s različitim šećerima, i to: saharozom, glukozom i fruktozom te samo s glukozom ili samo s fruktozom. Proizvodnja i prinos betanina ovisili su o dodanom šećeru. Proizvodnja betanina po gramu suhe tvari bila je 20-40 % viša na monosaharidima, posebice fruktozi, nego na saharozi ili kombinaciji glukoze i fruktoze. Međutim, zbog obilnije biomase, najveći prinos betanina ostvaren je na podlozi sa saharozom. Najpovoljnije vrijeme za iskorištavanje betanina je između prvog i drugog tjedna supkulture na saharozi. Zaključno, dobivena tumorska linija prikladan je alternativni izvor pigmenta betanina, a i model za istraživanje gena koji uz pomoć šećera regulira morfologiju biljnih tkiva.