Posljednja dva desetljeća obilježena su intenzivnim naporima europskih institucija i organizacija te akademske zajednice da se definira i opiše koncept europskog upravnog prostora. U početku koncept je trebao poslužiti državama kandidatkinjama za članstvo kao model za upravnu reformu. Proces razvijanja koncepta može se pratiti na analizi aktivnosti Sigme, a kreće se od skromnih početaka fokusiranih na pravne zahtjeve u pogledu profesionalne i odgovorne državne službe utemeljene na načelima zakonitosti, do višestrukih zahtjeva i kriterija za institucionalne prilagodbe. Nadalje, primarna važnost daje se konceptu dobre uprave, koji je u srži europskog upravnog prostora, i veže se na standarde i procesne zahtjeve usmjerene na zaštitu prava građana pred upravnim tijelima te sudske kontrole javne uprave. U tekstu se istražuje koncept europskog upravnog prostora u teorijskom i praktičnom smislu te se predstavlja koncept dobre uprave u EU-u. Analizira se uloga Sigme u definiranju i kodifikaciji upravnih načela i zahtjeva te područja njezine aktivnosti usmjerene na koncept dobre uprave. Na kraju, u odnosu na gore spomenute koncepte, razmata se problem institucionalnih i pravnih prilagodbi na temelju hrvatskog primjera.