Otkriće da određene tvari mogu uzrokovati fotosenzitivnost pripisuje se Oscaru Raabu, međutim, ocem moderne ere fotodinamske terapije smatra se T. J. Dougherty s Instituta Buffalo Memorial. On je naime prvi objavio da sistemski dan porfirin (hematoporfirin), kada se aktivira crvenom svjetlošću, uzrokuje potpuno uništenje transplantiranog eksperimentalnog tumora. Također je prvi otkrio i objavio da fotosenzibilizirajuće tvari imaju sklonost nakupljanju u malignim stanicama. Prvi slučaj kliničke primjene fotodinamske terapije učinjen je na Tokyo Medical Collegeu 1980. godine. Bolesnik s malim skvamoznim tumorom gornjeg bronha bio je bronhoskopski podvrgnut fotodinamskoj terapiji, pri čemu se kao izvor svjetlosti rabio laser, a rezultat je bio potpuna eradikacija tumora. Istodobno je objavljen slučaj kliničke primjene fotodinamske terapije kao palijacijske metode u bolesnika s velikim karcinomom jednjaka, što je dovelo do uklanjanja disfagije te produžilo bolesnikov život. Ovaj rad prikazuje dosadašnje spoznaje i rezultate kliničke primjene fotodinamske terapije u liječenju malignih bolesti probavnog sustava.