Populacija bjeloglavog supa u Hrvatskoj značajno se smanjila tijekom prve polovice 20. stoljeća, ne samo brojnošću, već i brojem gnijezdećih područja i veličini gnijezdećeg areala. U ovom radu prikazani su rezultati koji se odnose na populacijski trend i reprodukcijske parametre, uključujući pomicanje kolonija, na temelju 40-godišnjeg istraživanja (1981 – 2021). Populacija se smanjila s 110-150 parova u 10 kolonija 1981. na 75 parova u 6 kolonija 1999. Kasnije se povećala sa 75 na 141-150 parova u 6 kolonija u 2013, da bi zatim pala na 100-tinjak parova 2019. godine. Nakon otvaranja hranilišta na Cresu i Učki, populacija ponovno lagano raste. Povećanje od 13% u 2000. moglo bi djelomično ili u potpunosti biti posljedica prebacivanje grupe gnijezdećih parova s Paklenice na Kvarner. Godine 2021. na pet otoka: Cresu, Plavniku, Krku, Prviću i Pagu gnijezdilo se ukupno oko 120 parova. Gustoća naseljenosti procijenjena je na 32,5 odraslih jedinki/100 km2, 15 teritorijalnih parova/100 km2 i 13,75 gnijezdećih parova na 100 km2. Detaljna istraživanja populacije provedena su tijekom 15 godina kako bi se dokumentirala popunjenost kolonija, zasićenost litica, te pomicanje gnijezda između i unutar kolonija. Za razdoblje od 10 godina izračunati su reprodukcijski parametri: uspješnost gniježđenja (Bs = 0,60 ± 0,059) i produktivnost (Pd = 0,55 ± 0,054). Zauzetost gnijezda bila je vrlo niska (između 9,83% i 22,6%; M = 15,05%), što znači da kapacitet okoliša kod kvarnerskih supova nije bio određen dostupnošću litica za gnijezda, već su ga determinirali dostupnost hrane i gustoćom uvjetovani socijalni mehanizmi, kao i da je populacija još uvijek daleko od razine zasićenosti. Šest kvarnerskih “kolonija” u stvarnosti nisu zasebne kolonije (prema aktualnoj definiciji kolonije) nego su jedna metakolonija s mnogo gnijezdećih grupa (klastera) na istom ili različitim otocima, godišnje pulsirajući s brojem aktivnih gnijezda na liticama i redovito se prebacujući s litice na liticu (pa i između različitih otoka) i natrag. Postojeća definicija kolonije kod bjeloglavog supa nije zadovoljavajuća i potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdili razlozi pulsiranja broja parova u pojedinim grupama gnijezda, posebno „okidača“ koji ih pokreće.