Nakon što su školske knjižnice sredinom 19. stoljeća napokon dobile svoje zakonsko uporište, njihova je prosvjetiteljska i odgojno-obrazovna uloga, koja je, dakako, bila prisutna i ranije, sada postala još vidljivijom te se u sličnom obliku održala sve do današnjih dana. Naime, tadašnji je novi školski zakon „Osnova za organizaciju austrijskih gimnazija i realki“ iz 1849. godine iznjedrio prve konkretne odredbe o preporuci osnivanja, vođenja i funkcioniranja školskih knjižnica te je škole ujedno obvezao i na tiskanje godišnjih izvještaja u kojima su bile dužne navesti i povećanje nastavnih sredstava te izvor iz kojeg su pritekla. Danas se u Odjelu Knjižnice Muzeja Slavonije, između ostalog, čuvaju i školski godišnji izvještaji Realne gimnazije i Kraljevske velike gimnazije u Osijeku (1851. - 1921.), koji čine upravo nezaobilazan izvor za proučavanje povijesti osječkog srednjeg školstva i razvoja srednjoškolskih knjižnica. Uvidom u sadržaje dotičnih izvještaja došlo se, konačno, i do spoznaje o nužnosti stvaranja digitalnog repozitorija kako bi se osigurala adekvatna zaštita, a time i jednostavniji pristup i uporaba samih izvornika. Takav bi pristup ujedno unaprijedio i sam znanstveno-istraživački proces postavljanjem raspoložive povijesne građe u širi kontekst kulturno-povijesnih izvora grada Osijeka.