Antitijelo koje se u imunokemijskim metodama koristi kao reagens otkriva ciljni analit (antigen). Iako je nekovalentna veza između analita i komplementarnog antitijela specifična, moguće su lažno pozitivne ili negativne interferencije. Neke su interferencije slične interferencijama kod kemijskih analiza, a neke su svojstvene samo imunokemijskim analizama. Na interferencije u imunokemijskim metodama treba pomisliti ako se dobije neprihvatljiv rezultat, ako postoji nelinearnost prilikom razrjeđivanja, ako nema podudarnosti s ostalim nalazima, odnosno kliničkim podacima, ako se različitim imunokemijskim metodama dobiju značajno različiti rezultati određivanja istog analita. U ovom će radu biti opisane neke od mogućih interferencija: 1) križna reaktivnost s endogenim i egzogenim supstancama koje nemaju strukturu antitijela; 2) križna reaktivnost s endogenim i egzogenim supstancama koje imaju strukturu antitijela; 3) prozonski učinak -hook efekt; i 4) utjecaj matriksa. Poznavanjem i prepoznavanjem interferencija u imunokemijskim analizama mogu se izbjeći moguće neželjene posljedice: pogreške u dijagnozi, liječenju i praćenju uspješnosti liječenja, nepotrebna dodatna laboratorijska istraživanja, nepotrebna terapija.