Članak obuhvaća višedimenzionalni pristup kontrastivnoj analizi njemačke, slovenske i mađarske frazeologije, a temelji se na izboru frazema u sva tri jezika, koji sadrže onimijsku komponentu. Onimijsko se promatranje usredotočuje na podudarnosti i razlike među frazemskim strukturama i temelji se na međujezičnoj usporedbi značenja, konceptualnih osnova i denotacijskih oblika. Stoljetni neposredni zemljopisni, kulturni, politički i gospodarstveni kontakt između njemačkojezičnog, slovenskog i mađarskog kulturnog i jezičnog prostora rezultirao je u međusobnim lingvističkim utjecajima, pri čemu je njemački jezik često imao ulogu jezika-posrednika. Frazemi s onimijskom komponentom zrcale način razmišljanja, stavove o stvarnosti, povijesne reminiscencije i razlikovna kulturno-specifična obilježja tri jezične zajednice koje se uspoređuju. Oni-mijske komponente frazema ne reprezentiraju više individualno, nego obilježja i osobitosti koji su iznad individualnoga. Frazemi su otvoreni za procese deonimizacije, pri čemu obilježja individualnoga gube svoju identifikacijsku funkciju, kako bi dobili drukčiju semantičku vrijednost. Istraživanje prikazano u članku obuhvaća i detaljno proučavanje jednojezičnih i dvojezičnih rječnika tri jezika, kao i odgovarajućih korpusa. Analizirani rječnici i korpus potvrđuju hipotezu da su osobna imena i zemljopisni nazivi najčešće onimijske komponente njemačkih, slovenskih i mađarskih frazema. Mnogi se frazemi s onimijskom komponentom pojavljuju u različitim jezicima i time imaju status internacionalnoga – barem u strukturalnom smislu (npr. den Rubikon überschreiten – prekoračiti Rubikon - átlép a Rubikonon/átlépi a Rubikont). S druge strane, onimijske su komponente obilježje koje tzv. nacionalne frazeme kulturalno definira i zbog toga otežava njihovo prevođenje.