Umjetnost ili bolje rečeno univerzum Zlatka Boureka satkan je od njegove iznimne stvaralačke, istraživalačke, zaigrane, duhovite i nadasve osebujne energije koja promatrača ostavlja bez daha jer što god da je dotakla oblikovala je povijest, kako lutkarstva, tako i svih drugih medija kojima se izražavao. Njegov umjetnički izričaj čine izrazita predanost, umijeće i nadasve istinska i jedinstvena poetika kojom spaja elemente nadrealizma i folklora te ih upotpunjuje grotesknim humorom, stvarajući tako poseban ambijent unutar kojeg oživljavaju njegove groteskne figure, nakaze. Okosnica ovog rada je likovna dramaturgija kazališta figura Zlatka Boureka koja podrazumijeva niz različitih, međusobno isprepletenih simultanih vizualnih sustava koji djeluju na kazališno iskustvo publike. Nastoje se istaknuti likovne komponente ove vrste lutkarskog kazališta koje se ne zaustavljaju samo na kreaciji lutke kao protagonista već se osvrće na cjelokupnu sliku same lutkarske inscenacije i njezin doživljaj. Jedna od mogućih perspektiva promatranja likovne dramaturgije prema Posner (2014) može se promišljati s nekoliko polazišta: slike koja podržava, tumači, kontrastira ili na neki drugi način izravno komunicira s tekstom, zatim kao svojevrsna vizualna gramatika koju umjetnik koristi kao autorefleksivni kazališni dijalog s publikom, te kao emocionalni odgovor publike o likovnim elementima predstave, a koji postoji neovisno o radnji koja se zbiva na pozornici ili pak izgovorenom tekstu. U svrhu ovog rada provedeno je istraživanje među studentima kojim se ispituje na temelju odabira nekoliko fotografija lutaka Zlatka Boureka doživljaj likovnog izričaja umjetnika te koje emocije pobuđuje u ispitanicima sam pogled na lutku. Likovna dramaturgija kazališta figura promatra se pritom kao svojevrsna vizualna meta-pripovijest i emocionalni odgovor promatrača na izdvojen aspekt likovnosti, lutku kao nositelja radnje.