Prikaz makroskopskih lezija tkiva u nastavne svrhe najčešće se temelji na mokrim preparatima čuvanim u formalinu koji je, zbog isparavanja formaldehida, opasan za zdravlje. Ovo je istraživanje pionirski pokušaj plastinacije atoloških lezija tkiva u životinja upotrebom ekonomičnog termokola umjesto skupe smole, odnosno silikona, epoksidne smole i polipropilena. Šest srca goveda, sa znakovima patološke lezije, fiksirano je u 5 %-tnoj otopini formola, nakon čega je uslijedila dehidracija čistim acetonom i impregnacija 15 %-tnim termokolom u organskom otapalu. Na kraju je provedeno učvršćivanje i sušenje preparata. Plastinirane su tri makroskopske srčane lezije: cista miokarda, fibrinozni perikarditis i endokardijalna/epikardijalna hemoragija. Cista miokarda može se fiksirati za 7 dana, fibrinozni perikarditis za 10 dana, dok hemoragija zahtijeva 15 dana fiksacije. Uzorci srca impregnirani su 44 do 48 dana. Lezije su potamnjele i postale istaknutije na plastiniranim srčanim organima. U teksturi tkiva nije bilo promjene, dok je konzistencija srca postala tvrđa u usporedbi sa svježim srčanim tkivom. U plastiniranih preparate utvrđeno je smanjenje prosječne mase od 42,95 % i prosječnog volumena od 40 %. Termokol plastinacija preparate nije opasna za zdravlje ljudi, suha je i jednostavna metoda, bez mirisa, trajna i bez nedostataka koje ima tradicionalna metoda prepariranja organa pomoću formaldehida.