U radu se govori o oporuci kao povijesnom izvoru, a na primjeru oporuka trojice pripadnika različitih staleža s kraja 19. i početka 20. stoljeća, koji su rođeni ili su živjeli i službovali u Đurđevcu. Riječ je o višem i nižem državnom službeniku, te svećeniku. Premda se oporuka smatra sekundarnim povijesnim izvorom, u ovom slučaju ona ima primarnu ulogu u istraživanju biografija oporučitelja i određenih osoba koje se u njima spominju. Rad obuhvaća cjelovite prijepise oporuka i daje na uvid podatke o imovini oporučitelja i njihovu raspodjelu. Prve dvije oporuke daju naslutiti u kojoj su mjeri njezini oporučitelji međusobno povezani i koliko su utjecali na politički i gospodarski razvoj, te na kvalitetu života u Đurđevcu.