Metodologija koja se primjenjuje u ocjeni investicijskih projekata financiranih iz fondova Europske unije ima posebnosti koje se značajno razlikuju od metodologije ocjene isplativosti tzv. bankabilnih projekata, odnosno projekata koji se financiraju privatnim vlastitim izvorima i dužničkim izvorima (uobičajeno posredstvom) kreditnih institucija pri čemu je novostvorena financijska vrijednost za financijere isključiva mjera prihvata ili odbacivanja projekta. Cilj ovog rada je specificirati pojam socio-ekonomskih koristi u analizi troškova i koristi investicijskih projekata koja se primjenjuje kao referentna mjera prihvata projekata financiranih sredstvima iz različitih EU fondova, kao i navesti osnovne razlike u odnosu na metodologiju izračuna financijske neto sadašnje vrijednosti i financijske stope povrata. U radu se izlažu metodološke specifičnosti izračuna ekonomske neto sadašnje vrijednosti i ekonomske stope povrata, te posebni pokazatelji koji se koriste prilikom ocjenjivanja socio-ekonomskih koristi pojedinih projekata.