Fenomen homoseksualnosti izaziva danas mnoge nedoumice i pitanja, a pritisci da se shvati kao jedna od varijanata spolnog identiteta uz heteroseksualnost i biseksualnost su sve snažniji. Živeći u takvom svijetu u Crkvi se postavilo pitanje odnosa kleričke službe i homoseksualnosti, i još prije homoseksualnih sklonosti kandidata za klerički stalež. Želeći unijeti jasnoću u tu problematiku, Kongregacija za katolički odgoj izdala je 4. studenoga 2005. godine važnu uputu In continuita o kriterijima za prosuđivanje zvanja osoba s homoseksualnim sklonostima s obzirom na njihovo pripuštanje u sjemenište i svetim redovima. U ovom radu se najprije prikazuje sadržaj Upute te uočava središnji kriterij koji glasi: ne mogu se pripustiti ređenju oni koji prakticiraju homoseksualne čine, pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti i promiču homoseksualnu kulturu (tzv. gay culture); mogu se pripustiti ređenju oni koji pokazuju prolazne homoseksualne tendencije ako ih nadvladaju barem tri godine prije đakonskog ređenja. Zatim se detaljnije razlažu i komentiraju pojedine tvrdnje i navedeni kriteriji. Pritom autor rada prepoznaje u Uputi interdisciplinarni, trostruki pristup: teološko-eklezijalni, psihološki i kanonski. Na teološko-eklezijalnoj razini naglašava se osnovni cilj formacije kandidata za kleričku službu koji se sastoji u suobličenju Kristu, Zaručniku, Glavi i Pastiru Crkve, što zahtijeva vjerničku zrelost. Na psihološkoj razini prepoznaje se potreba stjecanja dovoljne psihoafektivne zrelosti kao pretpostavke za kleričko služenje i pastoralno djelovanje, što uključuje zrele i uravnotežene odnose prema osobama i muškog i ženskog spola. Konačno se na crkveno-pravnoj razini utvrđuje potpuno suglasje kriterija s kanonskim odredbama o kleričkoj formaciji u sjemeništu i provjeri prikladnosti kandidata za ređenje.