Ovaj rad ima za cilj istražiti efekte konkurentnih trgovinskih režima na primjeru trgovine Srbije s njenim najznačajnijim (tradicionalnim) vanjskotrgovinskim partnerima, kao što su Europska unija i potpisnice CEFTA 2006 sporazuma, ali i s netradicionalnim partnerima s kojima ima povoljan trgovinski režim, kao što su SAD. U ovom cilju primijenili smo gravitacijski model s panel podacima s bilateralnim i vremenskim efektima od 2001. do 2010., a ocijenili smo ga Hausman-Taylor metodom instrumentalnih varijabli. Rezultati naše analize podupiru hipotezu da opći nivo razvijenosti i razlika u faktorskoj raspoloživosti stimuliraju izvoz Srbije, što je sukladno teorijskim postavkama da interindustrijska trgovina dominira u izvozu manje razvijenih zemalja. Također, trgovinski režimi su značajna determinanta vanjskotrgovinskih odnosa Srbije, ali dodatna liberalizacija trgovinskog režima sa SAD, kao netradicionalnim partnerom Srbije, iako asimetrična u korist Srbije, ne može skrenuti trgovinske tokove od tradicionalnih vanjskotrgovinskih partnera Srbije na dugi rok. Ovo nam govori da razdaljina igra značajniju ulogu u bilateralnoj trgovini nego li stupanj liberaliziranosti trgovinskog režima, u slučaju Srbije. Najznačajniji režimi koji odvlače usmjerenost od razmjene sa SAD su trgovinski preferencijali istodobno odobreni od Europske unije i potpisnica CEFTA 2006 sporazuma.