Nepovoljne gospodarske prilike kakve su vladale na otoku Krku, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, ugrožavale su osnovnu životnu egzistenciju seljaštva, tog najbrojnijeg dijela krčkog stanovništva. Opterećeno velikim dugovima, neplodnom i škrtom zemljom, bolešću vinove loze kao najvažnije kulture, nedovoljno tehnološki modernizirano, te ugroženo inozemnom konkurencijom, seljaštvo je prolazilo kroz razdoblje gospodarske krize. U takvim uvjetima javlja se krčko svećenstvo predvođeno biskupom Antunom Mahnićem koje, anticipirajući iskustva iz slovenskih zemalja i susjedne Istre, pokreće gospodarski list namijenjen seljacima - Pučki prijatelj. List je odigrao veliku ulogu u gospodarskom prosvjećivanju seljaštva, a na svojim stranicama je pratio osnivanje i razvoj kreditnih zadruga (posujilnica), koje su se na otoku počele osnivati od 1899., istovremeno kada je i pokrenut list. Godine 1911. izdavanje lista je prebačeno u Pazin, a do tada je na otoku djelovalo sedam kreditnih zadruga ili štedionica. Njihov razvoj prekinut će se u međuratnom razdoblju u kojem je ugašen i Pučki prijatelj.