Ovaj rad se bavi prijevodom i komentarom Svetoga pisma koji je napravio Postiranin Ivan Matija Škarić (1793.-1871.), svećenik i bibličar. Pošavši općenito i dosta uopćeno od biblijskih prijevoda kao čimbenika hrvatske kulture, autor najprije ocrtava Škarićev lik, govoreći o njegovoj ozbiljnosti u pristupu prevodilačkom i komentatorskom poslu i nudeći kratak opis njegova djela kao izdanja. Sa svojih 6200 stranica teksta i 32 stranice predgovora i uvoda iza kojih stoji više od 20 godina napornoga rada, te s činjenicom daje samo jedna osoba prevela i prokomentirala cijelu Bibliju, Škarićevo djelo doista ima pravo na epitet monumentalnosti. U nastavku autor pokušava otkriti temeljne principe koji su Škarica vodili u prevodilačkom, uvodničkom i komentatorskom poslu kao i svrhu svega pothvata. U principe sigurno treba ubrojiti vjernost Crkvi i struci, a svrhu je izrekao sam Škarić kada je u "pridslovju" zapisao da želi da njegovo djelo bude na korist "sviju onih koji razume slavjanski govor". Analizirajući potom Škarićeve uvode i izabrane komentare, autor upućuje na neke njihove označnice, osvrćući se posebice na suvremenost nekih Škarićevih rješenja, kako u pogledu vremena u kojemu je živio, tako i u pogledu današnjih tumačenja Biblije. Njegov posao ima mnoge sličnosti s onim stoje ostvareno u Jeruzalemskoj Bibliji, u njezinim kratkim bilješkama. U zaključnim mislima upozorava se na Škarica koji se kao prevoditelj, a posebice kao komentator obraća širokoj publici, nudeći joj mnoge informacije i pokušavajući učiniti Joj svetopisamski tekst razumljivijim i prihvatljivijim. I u pristupu Pismu, i u prevodilačkom i komentatorskom radu Škarićje vrstan stručnjak biblijske znanosti svojega vremena, ali i osoba koja Je nazorima izlazila izvan okvira vremena u kojemu je živjela.