Latinična Osorsko-hvarska pjesmarica (oko 1530.), jedan od najvažnijih izvora pjesničke baštine na hrvatskom književnom jeziku čakavske osnovice, znanstvenoj je javnosti otkrivena četiri stoljeća nakon svojega postanja. Tada je filološki fokus bio na dvanaesteračkim pjesmama, koje su se pripisivale Maruliću, a u kasnijim se istraživanjima taj fokus usmjeravao prema pojedinim osmeračkim pjesmama. Ipak, mnogi su podaci vezani uz tu pjesmaricu ostali nerasvijetljeni, od njezina cjelokupnoga sadržaja (u znanstvenoj literaturi nema popisa sastavnica te pjesmarice), do postanja (navodilo se najprije hvarsko, a zatim osorsko postanje) te jezika i nedokazanih atribucija. U radu se stoga prvi put daje cjelovit popis i kratak opis sastavnica te se na temelju analize temeljnih jezičnih značajki sastavnica na hrvatskom jeziku iznova pristupa problemu njezina postanja.