Za polazišnu točku promišljanja o redovnicama u pastoralu suvremene župe u ovom članku uzima se eklezijalnost posvećenoga života, iz čega proizlazi imperativ integracije redovničkoga apostolata u poslanje partikularne Crkve. Daljnje propitivanje usmjereno je prema djelovanju Milosrdnih sestara sv. Križa u župama. Kako bi se bolje razumjela sadašnja situacija, ponajprije se daje kratak opis početaka rada sestara u župama. Komparacijom povijesnih i današnjih prilika dobiva se uvid u pomake napuštanja, odnosno preuzimanja nekih djelatnosti u okviru župe. Prioritetne točke apostolata Milosrdnih sestara sv. Križa, koje su ujedno i neuralgične točke župnoga pastorala u današnjim prilikama Crkve i društva, izdvojene su kao parametri za podatke o djelovanju sestara u suvremenim župama. Podatci su upotpunjeni i egzemplarnim prikazom situacije u trima župama. Tijekom analize dobivenih podataka ne ulazi se u rasprave oko toga kakav bi model župe bio najprikladniji za današnje vrijeme. Umjesto toga promatra se koliko se u praksi provode definirani prioriteti. Kraj promišljanja nudi nekoliko smjernica za redovnički udio župnoga pastorala u budućnosti pri čemu se, promatrajući djelovanje redovnica kroz prizmu kompleksnosti suradnje sa župnikom i vjernicima laicima, primat daje apostolatu svjedočenja posvećenoga života kao takvoga.