Genetska raznolikost dvaju divljih kalibausa, Labeo calbasu, i jedne mrjestilišne populacije proučavana je pomoću random amplified polymorphic DNA (RAPD) metode. Tri 10–mer nasumična primera (OPA01, OPB02 and OPC03) postigla su ukupno 26 ponovljivih i dosljedno prebrojivih RAPD traka, od kojih je 15 (57,69%) bilo polimorfično (P95), upućujući na visoku razinu genetske varijacije u svim proučavanim populacijama. Od triju populacija, Padma populacija je pokazala relativno nižu razinu genetske raznolikosti (0,1238), što bi moglo biti uzrokovano degradacijom staništa. UPGMA dendrogram baziran na N e i e v o j (1972.) metodi mjerenja genetičke udaljenosti (D) uputio je na segregaciju dviju divljih i jedne mrjestilišne populacije na dva jasna klastera: Mrjestilište i Padma činile su jedan, a Jamuna drugi klaster, što upućuje na podrijetlo mrjestilišnog matičnog jata iz rijeke Padma. Istraživanje je pokazalo i da RAPD može biti učinkovito oruđe u utvrđivanju genetske strukture populacija kalibausa.