Istražen je učinak dehidracije i rehidracije u tijeku zime i ljeta na opterećenje tekućinom i prijenosnu sposobnost bubrega u zdravih ženki dvogrbe deve. Opterećenje obuhvaća plazmalno (PO) i tubularno (TO) opterećenje, a određivano je za glukozu, bjelančevine, mokraćevinu, kreatinin, natrij, kalij, klor, kalcij i fosfor. Razdoblje dehidracije trajalo je 24 dana zimi i 13 dana ljeti. Životinje su po volji pile vodu tijekom kontrolnoga i rehidracijskoga razdoblja, ali vodu nisu dobivale u tijeku dehidracijskoga razdoblja. Srednja vrijednost prijenosne sposobnosti bubrega u tijeku ljetnih mjeseci bila je značajno niža (P≤0,05) u odnosu na zimsko kontrolno razdoblje. Zimi su se srednje vrijednosti prijenosne sposobnosti bubrega za vrijeme rehidracije značajno razlikovale u odnosu na kontrolne vrijednosti (P≤0,05). Sličan je trend zabilježen ljeti, osim što izračuni nisu mogli biti učinjeni sat i pol te dva sata nakon rehidracije, jer životinje nisu izlučivale mokraću. Srednje vrijednosti PO i TO bile su značajno manje u odnosu na kontrolu (P≤0,05) u tijeku dehidracijskoga razdoblja u oba godišnja doba. Zaključuje se da je smanjeno opterećenje bubrega u tijeku dehidracije dobar pokazatelj sposobnosti čuvanja vode s obzirom na to da smanjeno plazmalno i tubularno opterećenje dovodi do zadržavanja sastojaka u plazmi koji imaju sposobnost osmotskoga zadržavanja vode.