Dosadašnja istraživanja pokazala su da je dobrobit roditelja djece s teškoćama niža u odnosu na roditelje djece urednog razvoja. No, većina tih istraživanja provedena je upravo s tom svrhom, stavljajući roditelja i teškoću djeteta u prvi plan, što je moglo dovesti do distorzije u odgovorima. Dodatno, ispitanicima se pristupalo s obzirom na činjenicu da li imaju ili nemaju dijete s teškoćama, dok su druge relevantne karakteristike zanemarene. Cilj ovog istraživanja je usporediti roditelje djece s teškoćama i slične roditelje djece urednog razvoja, s obzirom na različite indikatore dobrobiti i specifične izvore zadovoljstva životom. Ova studija provedena je u sklopu projekta CRO-WELL: hrvatsko longitudinalno istraživanje dobrobiti. Uzorak koji je korišten za potrebe ovog istraživanja sastoji se od 41 roditelja djece s teškoćama.Svaki od tih roditelja uparen je s roditeljem djeteta urednog razvoja prema nekim karakteristikama. Posljedično, u ovom istraživanju koristili smo dva uzorka, u kojima je većina sudionika ženskoga spola, u braku, iz velikih gradova, zaposleni, a dvije trećine završile su barem srednju školu. Ispitanici se razlikuju s obzirom na zadovoljstvo slobodnim vremenom, a niži stupanj zadovoljstva u ovom području pokazuju roditelji djece s teškoćama. Dodatno, roditelji djece s teškoćama rjeđe se osjećaju ugodno. Obje skupine roditelja češće koriste aktivne nego pasivne strategije regulacije emocija, kao strategije suočavanja s negativnim emocijama. Proaktivne strategije povezane su s višim, a pasivne s nižim stupnjevima dobrobiti, što naročito dolazi do izražaja kod roditelja djece s teškoćama.