Na miševima soja CBA istraženi su radioprotektivni učinci alkoholnog ekstrakta propolisa (AEP) i flavonoida kvercetina primijenjenih u obliku predtretmana i terapije usporedo s izlaganjem gama-zračenju iz izvora 60Co, doze 4 Gy. Testirane tvari injicirane su miševima intraperitonealno u dozi od 100 mg kg-1 tijekom tri uzastopna dana. Nakon završetka pokusa u uzorcima krvi ozračenih miševa utvrđen je ukupni broj leukocita, a razina primarnih oštećenja u DNA izmjerena je primjenom alkalnog kometnog testa. Usporedo su istraženi i mogući genotoksični učinci testiranih tvari na neozračenim miševima. Razine radioprotekcije koju pružaju propolis i kvercetin uspoređene su sa sintetskim radioprotektorom AET-om (S-(2-aminoetil)izotiouronij bromid hidrobromid). Predtretman miševa bilo kojim oblikom radioprotektora pridonosi boljem odgovoru na zračenje. U miševa koji su primili radioprotektore u obliku terapije uočen je mali porast ukupnog broja leukocita u odnosu na ozračenu negativnu kontrolu. Kvercetin je pružio bolju zaštitu od zračenja nego AEP, i u predtretmanu i terapiji, a u neozračenih miševa potaknuo je oslobađanje većeg broja leukocita u odnosu na negativnu kontrolu. Rezultati istraživanja upućuju na to da propolis i njegove fl avonoidne sastavnice, osobito ako su primijenjene prije ozračivanja, mogu učinkovito zaštititi miševe od štetnih učinaka ionizirajućeg zračenja i smanjiti razinu primarnih oštećenja DNA u leukocitima. AEP i kvercetin u testiranim dozama nisu bili genotoksični, za razliku od AET-a koji je izazvao mali porast razine oštećenja DNA u leukocitima neozračenih miševa. Iako rezultati istraživanja upućuju na radioprotektivne učinke testiranih prirodnih spojeva, radi pojašnjenja pretpostavljenih mehanizama radioprotekcije potrebna su daljnja istraživanja.