The purpose of this study was to evaluate the genotoxic potential of components leached from two conventional self-curing glass-ionomer cements (Fuji IX and Ketac Molar), and light-curing, resin modified glass-ionomer cements (Vitrebond, Fuji II LC). Evaluation was performed on human lymphocytes using alkaline and hOGG1 modified comet, and micronucleus assays. Each material, polymerised and unpolymerised, was eluted in extracellular saline (1 cm mL ) for 1 h, 1 day, and 5 days. Cultures were treated with eluates using final dilutions of 10 , 10 , and 10 . Alkaline comet assay did not detect changes in DNA migration of treated cells regardless of the ionomer tested, polymerisation state, and elution duration. Glass ionomers failed to significantly influence micronucleus frequency. No oxidative DNA damage in treated lymphocytes was observed using hOGG1 modified comet assay. Obtained results indicate high biocompatibility of all tested materials used in the study under experimental conditions. Svrha istraživanja bila je procijeniti genotoksični potencijal komponenata koje izlučuju dva konvencionalna samopolimerizirajuća stakleno-ionomerna cementa (Fuji IX i Ketac Molar) te svjetlosno polimerizirajući i smolom modificirani stakleno-ionomerni cementi (Vitrebond, Fuji II LC). Istraživanje je provedeno na ljudskim limfocitima primjenom alkalnog komet testa, komet testa modificiranog hOGG1 enzimom te mikronukleus testa. Svaki materijal, polimerizirani i nepolimerizirani, eluiran je u fiziološkoj otopini (1 cm mL ) tijekom jednog sata, jednog dana i tijekom 5 dana. Kulture limfocita tretirane su eluatima u razrjeđenjima 10 , 10 i 10 . Alkalnim komet testom nisu zabilježene promjene u migraciji DNA iz tretiranih stanica bez obzira na ispitani ionomer, vrstu polimerizacije i trajanje elucije. Izloženost staklenim ionomerima nije značajno utjecala na učestalost mikronukleusa. Primjenom hOGG1 modificiranog komet testa nije zamijećeno oksidativno oštećenje DNA u tretiranim limfocitima. Dobiveni rezultati upućuju na visoki stupanj biokompatibilnosti svih testiranih materijala koji su se koristili u eksperimentalnim uvjetima.